30.07.2011.
što dolazi nakon petog stadija tuge?
kad sve krjesnice zaspu i naše duše u mraku tvore sjaj, hočeš li mi primiti ruku i povesti me u nepoznato? jer ovo zaista je sve što bi trebalo biti. zbog toga ću svaki put kada čujem glazbu sjetiti se poznatih sjena i mirisa znoja, snažne svjetlosti koja kao da baca sreću i olakšanje na žednu gomilu. ovo je oproštenje grijeha u viziji budućnosti. na pravom sam mjestu u pravo vrijeme, točno tu gdje bi trebala biti.
i dalje, ponekad ne osjećam kao da su ove riječi ispravne, ne neiskrene, nego jednostavno nesigurne. preispitujem se, preispitujem jesam li zaista suđena rečenicama i odlomcima silne patetika i drame. to je vjerojatno glavni razlog zbog kojeg su ove stranice šutjele već neko vrijeme. no, možda sumnja u njih nije ni tako loša, gdje bi bila ljepota da je sve idealno? zato smatram da je vrijeme da pokušam pisati u tom neidealnom svijetu ili slijedu događaja, što god to bilo. jer obećala sam jednom davno, ovdje će biti stanje duše, ovo je svojstveni dnevnik.
vanilija i cigarete, vrući dah na mom vratu. tuđe ruke u tvojim đepovima. jednostavno je, zar ne? još samo jedna noć u ovom gradu, u ovom vremenu, ljetu. na trenutak sam netko drugi, netko tko ne voli niti se boji. netko poput njega. a on trčeći prolazi kroz život. na trenutak sam svoju svijest uvjerila da je sretna. i ne ću žaliti ni za čim sutra, ni kad te godinama kasnije vidim na cesti. vanilija i cigarete, možda crno vino. prošlost sam nadomjestila ispijanjem euforije iz prljavih čaša.
poslje petog stadija tuge dolazi prokletstvo, no sigurna sam da ono niti nije toliko loše. neke stvari se nikad ne će promijeniti.
s ljubavlju, S.
i dalje, ponekad ne osjećam kao da su ove riječi ispravne, ne neiskrene, nego jednostavno nesigurne. preispitujem se, preispitujem jesam li zaista suđena rečenicama i odlomcima silne patetika i drame. to je vjerojatno glavni razlog zbog kojeg su ove stranice šutjele već neko vrijeme. no, možda sumnja u njih nije ni tako loša, gdje bi bila ljepota da je sve idealno? zato smatram da je vrijeme da pokušam pisati u tom neidealnom svijetu ili slijedu događaja, što god to bilo. jer obećala sam jednom davno, ovdje će biti stanje duše, ovo je svojstveni dnevnik.
vanilija i cigarete, vrući dah na mom vratu. tuđe ruke u tvojim đepovima. jednostavno je, zar ne? još samo jedna noć u ovom gradu, u ovom vremenu, ljetu. na trenutak sam netko drugi, netko tko ne voli niti se boji. netko poput njega. a on trčeći prolazi kroz život. na trenutak sam svoju svijest uvjerila da je sretna. i ne ću žaliti ni za čim sutra, ni kad te godinama kasnije vidim na cesti. vanilija i cigarete, možda crno vino. prošlost sam nadomjestila ispijanjem euforije iz prljavih čaša.
poslje petog stadija tuge dolazi prokletstvo, no sigurna sam da ono niti nije toliko loše. neke stvari se nikad ne će promijeniti.
s ljubavlju, S.
;v1v20.gif)
