28.11.2011.
strast.
ruke su ti hladne, ali nije me briga. poljubi mi vrat i primi me čvrsto, zanesi se. i ne marim što nemam pojma zbog čega ovo radim. jednostavno je, zato šuti i budi moje afektivno djelovanje. samo još noćas.
ovdje gdje je sve nevino i gdje iskra rokenrola postoji u svojem najčišćem obliku. bez novca i ugovora, ucjena, laži. samo glazba i hrpa djece sa punim džepovima snova.
pitam se, kud će me ta iskra noćas odvesti? hoće li me možda pijanu, na dobrim rukama, odnijeti u nečiji sigurni zagrljaj ili ću zalutati u plamen čežnje koji je sam za sebe dovoljan opijum uma. hoću li izgorjeti u strasti ili ću promijeniti nečiji svijet samo jednim osmjehom?
no, koliko god bilo fantastično, na kraju ću u jutro pokupiti stvari, poljubiti stranca u ćelo i nestati natrag u svoju paralelnu stvarnost. vratiti se tebi ispod toplih pokrivača i sa zanosom ti pričati o novim iskustvima i uspomenama.
dugo ti već nisam pisala, znam, oprosti zbog toga. jadan je izgovor reči da nisam imala vremena, ali vlak prolaznosti neumorno tjera dalje, brže. a onda kad skočim s njege i udarim o tvrdu i hladan zemlju, shvatim da ponekad zaboravljam najbitnije stvari. a sve se to svodi na jedno. na kraju dana samo trebam tebe. da me zagrliš i tiho šapneš da je u redu ponekad padati i plakati. na kraju dana samo želim na tvojem ramenu bezbrižno usnuti. jer ti me držiš, lječiš moje slomljene snove.
(pojma nemaš kako ti volim pisati. ako to znači da nisam odrasla, u redu je. vjeruj mi, onda nikada ni ne ću.)
ipak, nisam još naučila što učiniti kad se iskra ugasi. umorno i usamljeno, pomalo je strašno čekati u mraku. tamo se čak i sjajna iluzija njega pretvara u čudovište. molim te, prestani me mučiti, ne mogu više.
vaša, S.
ovdje gdje je sve nevino i gdje iskra rokenrola postoji u svojem najčišćem obliku. bez novca i ugovora, ucjena, laži. samo glazba i hrpa djece sa punim džepovima snova.
pitam se, kud će me ta iskra noćas odvesti? hoće li me možda pijanu, na dobrim rukama, odnijeti u nečiji sigurni zagrljaj ili ću zalutati u plamen čežnje koji je sam za sebe dovoljan opijum uma. hoću li izgorjeti u strasti ili ću promijeniti nečiji svijet samo jednim osmjehom?
no, koliko god bilo fantastično, na kraju ću u jutro pokupiti stvari, poljubiti stranca u ćelo i nestati natrag u svoju paralelnu stvarnost. vratiti se tebi ispod toplih pokrivača i sa zanosom ti pričati o novim iskustvima i uspomenama.
dugo ti već nisam pisala, znam, oprosti zbog toga. jadan je izgovor reči da nisam imala vremena, ali vlak prolaznosti neumorno tjera dalje, brže. a onda kad skočim s njege i udarim o tvrdu i hladan zemlju, shvatim da ponekad zaboravljam najbitnije stvari. a sve se to svodi na jedno. na kraju dana samo trebam tebe. da me zagrliš i tiho šapneš da je u redu ponekad padati i plakati. na kraju dana samo želim na tvojem ramenu bezbrižno usnuti. jer ti me držiš, lječiš moje slomljene snove.
(pojma nemaš kako ti volim pisati. ako to znači da nisam odrasla, u redu je. vjeruj mi, onda nikada ni ne ću.)
ipak, nisam još naučila što učiniti kad se iskra ugasi. umorno i usamljeno, pomalo je strašno čekati u mraku. tamo se čak i sjajna iluzija njega pretvara u čudovište. molim te, prestani me mučiti, ne mogu više.
vaša, S.
08.09.2011.
petar pan.
ironičan je način na koji prkosim osjećajima, a sve što radim na kraju je ipak vođeno njima.
pijani ljudi i ostavljene djeve. svi zarobljeni u vrtlogu mladosti koja tjera u propast. no ne brinem se, sve će biti u redu, uvijek je. jer najsretnija sam s tobom, znaš. zaista jesam! kad ne mislim ni na jednog od njih i kad ne razmišljam o budućnosti. najsretnija sam s tobom, na pet minuta kad se histerično smijemo i djetinjasto trpamo slatke riječi u sekudne umirućih želja. čvrsto se držim za taj kratki trenutak, makar zaradila upalu pluća, makar me zebe za noge. biti ću tu da te uhvatim kad suze i slomljena srca uzmu maha pa čak i onda kad sam bespomoćna. nije me briga hoću li biti samo lutka, prljava ili iskorištena. ja još uvijek naivno vjerujem u ljude, vjerujem da nas jesen ne će promijeniti, da ćemo zauvijek mlade ostati.
ovo su ulice raja kojima pripadam. ovdje svira moja glazba. ovo su ulice gdje svi likovi nose boje, ali znaš što, mi smo najšarenije od svih. i nitko nam to ne može uzeti.
bezbrižnost je najslađi dio.
jer ovo je zaista bilo najbolje ljeto mog života.
do sljedećg puta, S.
pijani ljudi i ostavljene djeve. svi zarobljeni u vrtlogu mladosti koja tjera u propast. no ne brinem se, sve će biti u redu, uvijek je. jer najsretnija sam s tobom, znaš. zaista jesam! kad ne mislim ni na jednog od njih i kad ne razmišljam o budućnosti. najsretnija sam s tobom, na pet minuta kad se histerično smijemo i djetinjasto trpamo slatke riječi u sekudne umirućih želja. čvrsto se držim za taj kratki trenutak, makar zaradila upalu pluća, makar me zebe za noge. biti ću tu da te uhvatim kad suze i slomljena srca uzmu maha pa čak i onda kad sam bespomoćna. nije me briga hoću li biti samo lutka, prljava ili iskorištena. ja još uvijek naivno vjerujem u ljude, vjerujem da nas jesen ne će promijeniti, da ćemo zauvijek mlade ostati.
ovo su ulice raja kojima pripadam. ovdje svira moja glazba. ovo su ulice gdje svi likovi nose boje, ali znaš što, mi smo najšarenije od svih. i nitko nam to ne može uzeti.
bezbrižnost je najslađi dio.
jer ovo je zaista bilo najbolje ljeto mog života.
do sljedećg puta, S.
30.07.2011.
što dolazi nakon petog stadija tuge?
kad sve krjesnice zaspu i naše duše u mraku tvore sjaj, hočeš li mi primiti ruku i povesti me u nepoznato? jer ovo zaista je sve što bi trebalo biti. zbog toga ću svaki put kada čujem glazbu sjetiti se poznatih sjena i mirisa znoja, snažne svjetlosti koja kao da baca sreću i olakšanje na žednu gomilu. ovo je oproštenje grijeha u viziji budućnosti. na pravom sam mjestu u pravo vrijeme, točno tu gdje bi trebala biti.
i dalje, ponekad ne osjećam kao da su ove riječi ispravne, ne neiskrene, nego jednostavno nesigurne. preispitujem se, preispitujem jesam li zaista suđena rečenicama i odlomcima silne patetika i drame. to je vjerojatno glavni razlog zbog kojeg su ove stranice šutjele već neko vrijeme. no, možda sumnja u njih nije ni tako loša, gdje bi bila ljepota da je sve idealno? zato smatram da je vrijeme da pokušam pisati u tom neidealnom svijetu ili slijedu događaja, što god to bilo. jer obećala sam jednom davno, ovdje će biti stanje duše, ovo je svojstveni dnevnik.
vanilija i cigarete, vrući dah na mom vratu. tuđe ruke u tvojim đepovima. jednostavno je, zar ne? još samo jedna noć u ovom gradu, u ovom vremenu, ljetu. na trenutak sam netko drugi, netko tko ne voli niti se boji. netko poput njega. a on trčeći prolazi kroz život. na trenutak sam svoju svijest uvjerila da je sretna. i ne ću žaliti ni za čim sutra, ni kad te godinama kasnije vidim na cesti. vanilija i cigarete, možda crno vino. prošlost sam nadomjestila ispijanjem euforije iz prljavih čaša.
poslje petog stadija tuge dolazi prokletstvo, no sigurna sam da ono niti nije toliko loše. neke stvari se nikad ne će promijeniti.
s ljubavlju, S.
i dalje, ponekad ne osjećam kao da su ove riječi ispravne, ne neiskrene, nego jednostavno nesigurne. preispitujem se, preispitujem jesam li zaista suđena rečenicama i odlomcima silne patetika i drame. to je vjerojatno glavni razlog zbog kojeg su ove stranice šutjele već neko vrijeme. no, možda sumnja u njih nije ni tako loša, gdje bi bila ljepota da je sve idealno? zato smatram da je vrijeme da pokušam pisati u tom neidealnom svijetu ili slijedu događaja, što god to bilo. jer obećala sam jednom davno, ovdje će biti stanje duše, ovo je svojstveni dnevnik.
vanilija i cigarete, vrući dah na mom vratu. tuđe ruke u tvojim đepovima. jednostavno je, zar ne? još samo jedna noć u ovom gradu, u ovom vremenu, ljetu. na trenutak sam netko drugi, netko tko ne voli niti se boji. netko poput njega. a on trčeći prolazi kroz život. na trenutak sam svoju svijest uvjerila da je sretna. i ne ću žaliti ni za čim sutra, ni kad te godinama kasnije vidim na cesti. vanilija i cigarete, možda crno vino. prošlost sam nadomjestila ispijanjem euforije iz prljavih čaša.
poslje petog stadija tuge dolazi prokletstvo, no sigurna sam da ono niti nije toliko loše. neke stvari se nikad ne će promijeniti.
s ljubavlju, S.
